Zašto sam prestala da pitam klijente šta žele
Godinama je pristojan način da se započne projekat bio da se klijent pita šta želi, pa da se čeka. Više ne radim tako. Ne zato što klijenti nisu važni, nego zato što čekanje na uputstva pretvara partnera u par ruku, a malo koji klijent me je angažovao zbog ruku.
Zašto pitanje ne funkcioniše
Većina klijenata su stručnjaci za sopstveni posao, a ne za dizajn, proizvod ili tehnologiju, i nema razloga da budu. Kada ih pitate šta žele, opišu rešenje koje su videli negde drugde, ili jednostavno još ne znaju. To nije njihov propust. To je upravo razlog zašto su nekoga doveli.
Tim koji samo reaguje uvek će biti korak iza, gradiće ono što je traženo umesto onoga što je potrebno, a onda će se pitati zašto niko nije baš zadovoljan.
Vodite, ali slušajte
Zato vodim. Dolazim sa predlogom, objasnim šta bih uradila i zašto, i stojim iza rezultata. Za to treba određeni autoritet, a autoritet se stiče radom, ne proglašava na sastanku. Ali to je ono što klijenti plaćaju: nekoga ko je ovo već radio i spreman je da to kaže.
Voditi ne znači ne slušati. Znači slušati problem, a ne propisano rešenje. Pitam šta se zaista dešava u njihovom poslu, gde boli i kako bi uspeh izgledao za godinu dana, a onda donesem nešto na šta mogu da reaguju.
Donesite rezultat sa sobom
Ništa ne pokreće razgovor kao nešto na stolu. Skica, prototip, prerađen tok: svaka iteracija daje klijentu nešto konkretno sa čim može da se složi ili ne složi, što je mnogo lakše nego da zamišlja od nule. Učestvujem u njihovom procesu, tražim i od njih da budu proaktivni i držim tempo tako što uvek dolazim sa sledećom verzijom.
Vremenom se uloge prirodno slegnu. Oni donose znanje o svom svetu, ja donosim zanat i pravac, i niko ne čeka da onaj drugi napravi prvi potez.
Šta iz toga izraste
Nešto dobro se desi kada ideja koja je počela od mene pusti korene na njihovoj strani. Počnu da je smatraju svojom, da je brane i grade na njoj, često daleko iznad onoga o čemu smo prvo razgovarali. Svaka inicijativa koja tako izraste čini saradnju malo jačom, a jake saradnje obično traju dugo.
Zašto je to važno sada
Radimo u neizvesnim vremenima, sa tanjim budžetima, bržim promenama i više izbora nego što iko može razumno da odmeri. U takvoj klimi ljudima ne treba još jedan dobavljač koji čeka uputstva. Trebaju im partneri na koje mogu da se oslone, koji vide malo dalje i spremni su da ponesu deo tereta.
To, više od bilo kog isporučenog materijala, je ono što pokušavam da donesem.