Prestanite da se poredite, počnite da uokvirujete: jedini ugao koji je važan
Od svega što sam naučila u ovom poslu, ovo je možda najvažnije. Zvuči jednostavno, gotovo previše jednostavno da bi se zapisalo, a ipak svake nedelje vidim dobre dizajnere kako se zbog toga izgube. Ne možete stalno da gledate u stranu. Posao ispred vas ima jednu pravu referentnu tačku, i to nije ono što je neko drugi uradio. To je problem koji pokušavate da rešite.
Pogled u stranu
Počinje bezazleno. Otvorite aplikaciju konkurencije da vidite kako su rešili onboarding. Listate galeriju lepih kontrolnih tabli. Proverite šta je vodeći brend u oblasti lansirao ovog meseca. Uskoro vaš dizajn više ne odgovara na pitanje koje ste dobili. Odgovara na drugo: kako ovo izgleda u poređenju sa onim što su svi drugi napravili?
To pitanje nema dobar odgovor. Uvek će postojati nešto uglađenije, modernije ili hvaljenije. Merite svoj rad prema tome i ili ćete ga kopirati ili ćete se osećati nedovoljno dobrim, a ni jedno ni drugo nema veze sa ljudima koji će zaista koristiti ono što gradite.
Problem, pa rešenje
Ugao koji je važan je problem. Koji problem rešavam, za koga i pod kojim ograničenjima? I kako ga ovo rešenje rešava? Svaka odluka, od strukture toka do debljine naslova, može da se proveri ta dva pitanja. Ako izbor pomaže da se problem reši, ostaje. Ako samo čini da rad više liči na nešto drugo, odlazi.
Dobro uokviriti problem je najveći deo posla. Jasno uokviren problem vam kaže šta je važno, a šta nije, koje trendove da ignorišete, a koja ograničenja da poštujete. Pretvara dizajn iz takmičenja lepote u argument koji možete da objasnite i odbranite, klijentu, timu ili sebi u dva ujutru.
Gledati je u redu. Kopirati okvir nije.
Ništa od ovoga ne znači zatvarati oči pred onim što drugi rade. Gledati tuđi rad je sasvim zdravo, kao način da proširite razmišljanje, skupite ideje i vidite kako su različiti ljudi pristupili sličnom izazovu. Ja to radim stalno. Greška je uzeti ono što vidite kao datost, kao da je tuđe rešenje dokaz onoga što vašem proizvodu treba.
Njihovo rešenje je uokvireno njihovim problemom, njihovim korisnicima, njihovim budžetom i njihovom istorijom. Vaše je drugačije, koliko god ekrani izgledali slično. Pozajmite ideju kada služi vašem okviru. Nikada ne dozvolite da njihov okvir zameni vaš.
Šta se menja kada radite ovako
Nešto se smiri kada se referentna tačka pomeri sa drugih na problem. Rasprave u timu postaju kraće, jer postoji zajedničko pitanje koje ih rešava. Klijenti lakše prate razmišljanje, jer je svaka odluka povezana sa nečim što prepoznaju kao svoje. A rad postaje originalniji gotovo slučajno, jer ga oblikuje konkretna situacija, a ne opšti izgled trenutka.
To skida i teret. Više ne morate da budete bolji od svih ostalih, samo pravi za problem ispred vas. To je cilj koji zaista možete da dostignete, i jedini koji je ikada bio važan.
Pročitajte sledeće
Način razmišljanjaTeorija ničega: prazan skup je i dalje skup
Da li vaš dizajn sistem počinje da bledi?
Rado bih čula više →