Redizajn medijskog CMS-a bez zaustavljanja medijske kuće
Medijske kuće ne mogu da stanu. Vesti ne čekaju redizajn, urednici objavljuju danonoćno, a portal mora da radi dok se sve ispod njega menja. Veliki deo karijere provela sam radeći na sistemima za medijske kuće, i prva lekcija je bila ova: redizajn nikada nije samo stvar toga da im se da nov sistem.
Ne samo nov sistem
Primamljivo je tretirati CMS kao bilo koji drugi softver: prikupiti zahteve, dizajnirati moderan interfejs, isporučiti. Ali svaka medijska kuća radi na svoj način. Jedna redakcija objavljuje udarne vesti za nekoliko sekundi, druga danima radi na istraživanju, treća živi od videa. Alati moraju da odgovaraju tim ritmovima, prečicama na koje se urednici oslanjaju i navikama koje su godinama gradili, često pod pritiskom. Sistem koji ih ignoriše zaobilaziće se od prvog dana.
To znači mnogo UX posla pre nego što ijedan ekran bude konačan: posmatranje urednika na poslu, mapiranje kako priča zaista putuje od nacrta do naslovne i pronalaženje mesta gde se svaki dan gube minuti. U redakcijama nekoliko ušteđenih klikova po članku do kraja nedelje postanu sati.
Vođenje umesto sakupljanja želja
Pitajte medijsku kuću šta želi od novog sistema i dobićete dugačku listu, od svake redakcije, svakog urednika i svakog menadžera. Mnoge želje su razumne. Neke su međusobno kontradiktorne. Nekoliko bi tiho poništilo celu svrhu redizajna. Pokušaj da se zadovolje sve daje sistem koji je teži od onog koji zamenjuje.
Zato je deo posla da se seče. Pažljivo slušam, a onda preuzimam vođstvo: ovo ulazi, ovo čeka, ovo radimo drugačije. Za to treba malo hrabrosti, i radi samo ako su razlozi jasni, a ljudi na koje utiče osećaju da su saslušani. Ali redizajn bez čvrste ruke završi kao zbirka kompromisa, a urednici to prvi osete.
Arhiva postavlja granice
Druga lekcija tiče se portala, i manje je glamurozna, ali jednako važna. Medijski portal nosi godine, ponekad decenije objavljenog sadržaja, a migracija je ogroman deo svakog redizajna. Nov dizajn ne sme previše da se udalji od onoga što taj sadržaj može da podrži.
Zamislite lep nov raspored sa sličicama sto puta većim nego pre, i arhivu punu malih slika niske rezolucije koje su bile sasvim dovoljne za stari dizajn. Preko noći hiljade članaka izgledaju pokvareno. Isto se dešava sa naslovima koji odjednom moraju da budu kraći, kategorijama koje se više ne mapiraju čisto ili video ugradnjama u formatima koje nov plejer ne razume.
Zato pre nego što se dizajn odobri, arhivu gledam jednako pažljivo kao nove ekrane. Kolike su slike zaista? Koliko su dugi naslovi? Kako će članak od pre deset godina izgledati u novom šablonu? Odgovori oblikuju dizajn i spasavaju tim od lansiranja koje izgleda sjajno za nove priče, a užasno za sve ostalo.
Promeniti sve bez zaustavljanja ičega
Kada se sve sabere, pristup je miran i postepen. Nov sistem se oblikuje prema tome kako kuća zaista radi, obim definišu jasne odluke, a ne beskrajne želje, a portal se dizajnira imajući u vidu svoju prošlost. Izmene se uvode u fazama, redakciju po redakciju, dok vesti nastavljaju da teku.
Kada radi, urednici uglavnom primete da im je dan postao lakši, a čitaoci uglavnom primete da sajt deluje brže i jasnije. Niko ne primeti mesece pažljivog rada ispod toga, i u medijima je tako i pravo.
Pročitajte sledeće
Dizajn sistemiUvođenje dizajn sistema u proizvod koji već postoji
Da li vaš dizajn sistem počinje da bledi?
Rado bih čula više →