Namerno menjam mišljenje: zašto je ranija greška jeftinija
Na početku projekta skoro uvek se zaljubim u neku ideju. Strukturu, vizuelni pravac, pametan način da se reši glavni problem. To je u redu; idejama treba malo naklonosti da prežive prvi nacrt. Opasnost dolazi kasnije, kada ideja prestane da radi, a ja, ili tim, nastavimo da je branimo jer promena kursa deluje kao priznanje neuspeha.
Cena držanja
Pogrešna ideja je jeftina dok je skica. Postaje skupa kada se pretvori u ekrane, komponente, kod i obećanje klijentu. Što je duže tim brani, to više košta da se pusti, i to je jače iskušenje da se nastavi. Mnogi projekti koje sam videla kako idu naopako nisu propali zbog loše prve ideje. Propali su jer niko nije osećao da može da je odbaci.
Planirajte trenutak za promenu mišljenja
Zato promenu mišljenja ugrađujem u proces. U određenim tačkama, posle prvog prototipa i posle prvog kruga stvarnog feedbacka, namerno pitam da li pravac i dalje drži. Ne da li može da se odbrani, nego da li bismo ga, znajući ono što sada znamo, ponovo izabrali. Ako je odgovor ne, menjamo kurs, i to se tretira kao planiran korak, a ne kao sramota.
Učinite to bezbednim za tim
Ovo radi samo ako je bezbedno. Ako se promena pravca vidi kao neuspeh, ljudi će skrivati sumnje dok ne bude prekasno. Trudim se da pokažem suprotno, da otvoreno kažem kada sam pogrešila i zahvalim onome ko je to primetio. Kada tim vidi da njegov vođa menja mišljenje bez drame, počinje da radi isto, i problemi isplivaju dok su još mali.
Jaka mišljenja, lako držana
I dalje imam jaka mišljenja, i dalje se zaljubljujem u ideje. Ali držim ih malo labavije nego ranije. Spremnost da se rano pogreši nije slabost dizajnera. To je jedan od najjeftinijih načina da se obezbedi da konačni proizvod bude pravi.
Pročitajte sledeće
Način razmišljanjaGradi, parkiraj ili odustani: kako pustiti ideje bez gubljenja obraza
Da li vaš dizajn sistem počinje da bledi?
Rado bih čula više →