Mali test, veliki ulog: provera rizičnog dela pre gradnje
Svaka nova ideja počiva na nekoliko pretpostavki, a obično je jedna od njih klimavija od ostalih. Korisnici će ovo želeti. Klijenti će to platiti. Podaci će biti dostupni. Timovi često naprave celu funkcionalnost i tek onda otkriju da je klimava pretpostavka bila pogrešna. Trud je bio stvaran; ulog nikada nije proveren.
Pronađite najrizičniju pretpostavku
Kada gledam novu ideju, pokušavam da imenujem pretpostavke od kojih zavisi i pitam koja bi, ako je pogrešna, potopila celu stvar. To je najrizičniji ulog, i retko je to deo koji tim najviše oduševljava. Može da bude pitanje da li će korisnici verovati automatskom predlogu, da li će partner podeliti podatke ili da li će ljudi promeniti naviku koju imaju godinama.
Testirajte za nekoliko dana, ne meseci
Kada je najrizičniji ulog jasan, test obično može da bude mali. Klikabilni prototip pokazan petorici stvarnih korisnika. Landing stranica koja opisuje funkcionalnost pre nego što postoji. Ručna verzija automatizovanog procesa, vođena nedelju dana. Razgovor sa partnerom od čijih podataka sve zavisi. Ovi testovi traju danima, a ne mesecima, i odgovaraju na pitanje koje je važno pre nego što se budžet potroši.
Sa današnjim alatima ubedljiv prototip se pravi brže nego ikad, što uklanja poslednji izgovor za gradnju naslepo.
Neka rezultat odluči
Najteži deo je poštovati odgovor. Ako test kaže da ulog ne drži, ideja mora da se promeni ili parkira, koliko god se svima dopadala. Ako drži, tim može da gradi sa sigurnošću i da raspravlja mnogo manje, jer je najveća neizvesnost već iza njih.
Mali testovi, bolji ulozi
Ovakav rad ne čini tim opreznim. Čini ga smelijim, jer velike odluke počivaju na dokazima, a ne na entuzijazmu. Mali test pre velikog uloga nije odlaganje. To je razlika između pravljenja nečega što ljudima treba i pravljenja nečega za šta ste se nadali da će im trebati.
Pročitajte sledeće
Način razmišljanjaGradi, parkiraj ili odustani: kako pustiti ideje bez gubljenja obraza
Da li vaš dizajn sistem počinje da bledi?
Rado bih čula više →